Najranije zakovice bile su mali drveni ili koštani klinovi, a najranije poznate metalne deformacije mogle bi biti preci zakovica koje poznajemo danas. Bez sumnje, oni su najstarija poznata metoda spajanja metala, koja datira od najranije upotrebe kovnih metala. Na primjer, tijekom brončanog doba, Egipćani su koristili zakovice za spajanje šest drvenih dijelova u obliku lepeze-na vanjski rub kotača s prorezima, a Grci su, nakon uspješnog lijevanja velikih brončanih kipova, koristili zakovice za spajanje komponenti.
Godine 1916., kada je HV White iz britanske tvrtke za proizvodnju zrakoplova prvi put dobio patent za slijepe zakovice koje se mogu zakivati s jedne strane, malo je tko očekivao njihovu široku primjenu. Od zrakoplovstva do uredskih strojeva, elektroničkih proizvoda i sportske opreme, slijepe zakovice postale su učinkovita i robusna metoda mehaničkog spajanja. Iako je točan datum izuma šupljih zakovica nejasan, izumljene su za opremu, posebno za konjske orme, oko 9. ili 10. stoljeća nove ere. Zakovani pojasevi, poput zakovanih kopita, oslobađali su robove teškog rada. Zakovice su također dovele do mnogih važnih izuma, kao što su željezna kliješta za radnike u bakru i željezu i škare za ovce.